utorak, 09.01.2007.
...
zivot je poput utrke...
stalno negdje trcimo...
kuda..?
sto je tako bitno da zbog toga ne vidimo ono bitno?
jednom bijah u centru metropole...u 8 ujutro...
promatrah...
pokusajte...
ne kritiziram...
samo se pitam...
...moje recenice rijetko imaju tocku...
jedna stvar moze promijenit citav zivotni tijek...
jedna stvar...
...toliko toga osjecam u ovom trenu...
razumijeti tisinu pokusavam...
i saslusati ono duboko u sebi...
sto govori mi da se i dalje borim...
najprije sama sa sobom...
vjerujte mi...
da snaga je u vama...
da dobivamo one zivotne krizeve koje mozemo nosit...
budite strpljivi...
vjerujte snazi vremena...
vjere... ljubavi...
da svaki dan mozemo napravit nesto...
pokazat nekome da ga volimo...
tko zna sto bit ce sutra...
nemojte da bude kasno...
srijeda, 13.12.2006.
why
zasto tako je lako zavarat ljude,
cak i one najblize...?
tako je potrebno malo,
ponekad samo osmijeh
a tako trebas
nekoga
samo da te vidi, osjeti
bar na sekundu
iskreno.
jel' to previse?
nista, onda smijat cu se i dalje
kroz glasnu tisinu...
utorak, 05.12.2006.
mozda...
pogledah juros kroz prozor...
nista nije bilo drugacije nego jucer...
ali nesto se promjenilo...
nesto u meni u tom trenutku stalo je...
da. odlucila sam pokusat ispocetka...
znam da nece biti lako...
ali dugujem to sebi...
jos jednu sansu...
mozda ovaj put bude drugacije...
mozda netko me prepozna u ovoj buci...
izmedju bezbroj lica...
mozda...
svi se mi mijenjamo...
no ono nesto sto imamo, zbog cega smo ono sto jesmo, uvijek
ce biti i ostati dio nas...
zbog kojeg nas netko zavoli...
mozda...
